Šerifa je sa svima bila dobra. I u sve se razumjela. Ranku sa prvog sprata davala je injekcije u stomak, da ne mora svaki dan u dom zdravlja. Smilji sa drugog je čuvala sinove. Marinu sa trećeg obilazila stan kad je na putu. Relji sa četvrtog donosila ljekovite čajeve od tajnih sastojaka samo njoj znanih. Hamzi sa petog plela džempere. Ameli sa šestog rasađivala biljke. Vukoti sa sedmog pekla pitu krompirušu, a on bi ciknuo Nema te na svijet, niko ovakvu ne zna napraviti, ni moja Rada. Jednom su mu poturili krompirušu koju je napravila njegova žena. I tada je potvrdio da od Šerifine nema bolje. Priča se, od tada nije se smio zakleti ni da se zove Vukota. Terasu na tom posljednjem, sedmom spratu, onu veliku, na ravnom krovu zgrade, koja je pripadala svima, koristila je Šerifa za jutarnje kafe na kojima bi okupljala sve žene iz ulaza.
Sjedila bi onako krupna, velika, pozamašne kilaže, u širokoj, dugačkoj haljini i sa turbanom na glavi, nalik na šamana u selu čija se riječ poštuje. I pažljivo sluša.
Bilo je tu raznih žena, nastavnica, doktorki, arhitekata, biologa, žena svih fela koje su svoju struku u tim trenucima ostavljale po strani, vjerujući Šerifinim riječima. Savjetima, pričama, iskustvima, uputstvima. Uz obavezni ritual srka kafe, kad je priča na vrhuncu, iz fildžana koji bi obujmila punačkim prstima i savila onaj mali, uz neizostavno Jah, bona.
Jednog jutra na zajedničkom okupljanju Šerifa prdne. I to potraje. Onako dugo, ubjedljivo, samouvjereno, bez ustezanja.
Meni je moj doktor rekao da se čovjek, kako zna i umije, mora osloboditi.
Cijelo pleme prasnu u smijeh.
Evo dugo kako Šerife nema, a ni ostalih svjedoka u priči o omiljenom šamanu iz Željezničke ulice u Zenici. U zgradi žive neki drugi ljudi, kažu manje šareni i manje raznoliki. Jedino je Bosna konstanta, i dalje teče pored Željezničke iz koje su djeca išla u dvije škole, s desne strane rijeke u Vasu Pelagić, ili sa lijeve, pored Kamberovića Polja, u Ivan Goran Kovačić, koja je u novije vrijeme nazvana: Musa Ćazim Ćatić.
Sve je, skoro, isto.
Samo nema Šerife i njenog duha da okupi pleme i da ga oslobodi.